U Splitu 9. i 10. lipnja 2022. održana je „Konferencija o smanjenju utjecaja sidrenja na morske cvjetnice“ kao završno događanje projekta EU Interreg Italija-Hrvatska SASPAS – „Safe Anchoring and Seagrass Protection in the Adriatic Sea“.

​

Konferencija je okupila brojne stručnjake, predstavnike hrvatskih i talijanskih institucija povezanih s pitanjima zaštite prirode i nautičkog turizma. Sudionici su rapravljali o izazovima i rješenjima razvoja održivog nautičkog turizma u svjetlu smanjivanja njegovog utjecaja na jedno od najvažnijih i najugroženijih morskih staništa – livade morskih cvjetnica.

​

Održivi turizam krilatica je većine razvojnih strategija, međutim dosadašnji način razvoja turizma na Jadranu ukazuje na drugačiju praksu. Ukoliko Hrvatska zaista želi biti destinacija temeljena na prirodnim ljepotama, koja štiti svoje resurse, nužno je konkretnije promišljati o modelima upravljanja koji će zaista dovesti do održivosti. 

​

Hrvatska čarter flota među najvećima je u svijetu, a broj plovila koji boravi na Jadranu tijekom turističke sezone već sada značajno prelazi postojeće kapacitete vezova. Izgradnja novih vezova dovodi do daljnjeg devastiranja prirodnih obala, a slobodno sidrenje do uništavanja morskih staništa.

​

Strateško promišljanje razvoja nautičkog turizma uz ograničavanje broja plovila, povećanje kvalitete usluge te jačih ulaganja u ekološku infrastrukturu i zaštitu prirode nužni su preduvjeti za održivost.

​

U nastavku iznosimo preporuke proizašle iz Konferencije.

​

KARTE STANIŠTA

​

Karte rasprostranjenosti livada morskih cvjetnica osnova su za kvalitetno prostorno planiranje, informiranje nautičara i provedbu nadzora. Potrebno je provesti detaljno kartiranje rasprostranjenosti morskih cvjetnica te izraditi karte koje će postati službene i pravno obvezujuće. Izrada ovakvih karata za čitavi Jadran je iznimno dugotrajan i kompleksan proces. Ova staništa su pod intenzivnim pritiskom tako da ne možemo odgađati provedbu aktivnih mjera njihove zaštite do izrade službenih karata. Za pojedina, manja područja već su izrađivane karte morskih staništa te ih je potrebno digitalizirati i učiniti lako dostupnima javnosti u svrhu informiranja nautičara.

 

U komunikaciji prema nautičarima najučinkovitiji alat su on-line aplikacije, posebice Navionics koji su njihov svakodnevni alat za planiranje putovanja i navigaciju. Sve dostupne karte livada morskih cvjetnica bi trebale biti intergirane u ove i slične nautičke karte.

​

PRAĆENJE STANJA

​

Potrebno je uspostaviti i redovito pratiti stanje livada morskih cvjetnica na razini Jadrana te na razini lokaliteta koji su pod najvećim utjecajem sidrenja. Uz stanje samog staništa potrebno je pratiti i razinu utjecaja, odnosno broj brodova i intenzitet sidrenja na pojedinim lokalitetima. Važno je uspostaviti i sustave razmjene ovih informacije između lokaliteta te njihovog objedinjavanja na nacionalnoj razini u svrhu izvještavanja prema EU, donošenja mjera zaštite te adaptivnog upravljanja.

 

STUDIJE SIDRIŠTA I STRATEŠKI DOKUMENTI

​

Izrada studija sidrišta na razini većih lokaliteta i županija dobar su alat za integriranje spoznaja iz provednih istraživanja u buduće planiranje razvoja i organizacije nautičkog turizma. Primjer ovakvih studija je Studija sidrišta Splitsko-dalmatinske županije[1] i Studija razvoja nautičkog turizma Parka prirode Lastovsko otočje[2].

Ove studije su već obuhvatile niz organizacijskih i tehničkih pitanja te predložile rješenja vezana za organizaciju sidrenja s minimalnim utjecajem na okoliš. Iste se mogu jednostavno preslikati i na druga područja. Odredbe iz ovih studija potrebno je integrirati u strateške dokumente i prostorne planove te ih na taj način učiniti pravno obvezujućima, posebice odredbe vezane za prostorni obuhvat, sidrišta tehnološka rješenja, mjere zaštite prirode i zabrane obaranja sidara na mjestima gdje se nalaze organizirana sidrišta s infrastrukturom (plutače). U izradi ovakvih studija i planiranju razvoja iznimno je važna suradnja i zajedničko promišljanje stručnjaka i predstavnika sektora pomorstva, zaštite prirode, ali i privatnog nautičkog sektora.

​

EKOLOŠKA SIDRIŠTA

​

Danas većina nautičara ima nedovoljno iskustva u privezivanju i sidrenju te žele mogućnost priveza na plutače za koje su spremni izdvojiti dodatna sredstva zbog sigurnost koje im pružaju. Također, žele i popratne usluge kao što je zbrinjavanje otpada i pomoć pri privezivanju na plutače. Uređenih sidrišta je trenutačno vrlo malo, a cijene privezivanja u marinama su među većima na Sredozemlju.

Razvoj male infrastrukture ekoloških sidrišta koja imaju minimalan utjecaj na krajobraz i morska staništa treba biti važan dio strategije razvoja nautičke infrastrukture zbog zaštite podmorja, ali i osiguravanje sigurnosti nautičara.

Potrebno je raditi na razmjeni informacija i iskustava o najučinkovitijim tehnološkim rješenjima u odnosu na tipove morskog dna, morske struje i vjetrove, a kako bi se primijenila najučinkovitija i najsigurnija rješenja te izgradilo povjerenje u ekološka sidrišta kod budućih koncesionara i nautičara.

​

Trenutačna tehnološka rješenja za privezivanje brodova na plutače odnose se uglavnom na brodove do 16 m duljine, no potrebno je pronaći drugačija rješenja i za smanjivanje utjecaja sidrenja većih brodova.   Jedno od rješenja bi bilo usmjeravanje ovih brodova na sidrenje izvan područja livada morskih cvjetnica, npr. na sedimentnim dnima gdje livade nisu prisutne ili na dubinama ispod donjeg ruba rasprostranjivanja ovih livada, odnosno preko 30 m dubine. Usmjeravanje brodova na ova područja alternativa je postavljanju sidrišta, jer konačni cilj nikako ne bi trebao biti ni zatrpavanje svih prirodnih uvala plutačama za sidrenje. 

 

KONCESIJE ZA EKOLOŠKA SIDRIŠTA

​

Trenutačni postupci dodjele koncesija za sidrišta iznimno su kompleksni i dugotrajni. Često dolazi do  različitih tumačenja procesa, ovisno o kojoj je županiji i jedinici lokalne samouprave riječ, pa čak i unutar istih županija. Potrebno je ujednačiti pristup i iznose naknada, uskladiti, pojednostaviti i pojasniti ove postupke kako bi se isti ubrzali te osigurala njihova transparentnost, a u konačnici i smanjili troškovi. Ovo je nužan korak kako bi se omogućilo financiranje ovakvih sidrišta putem projekata i sličnih donacija te izbjegle situacije u kojima se zbog kompleksnosti i dugotrajnosti propuštaju prilike za financiranje. Postupke je potrebno pojednostaviti posebice za zaštićena područja i područja ekološke mreže u kojima su livade posidonije ciljni stanišni tip za zaštitu.

U situacijama kada se koncesije izdaju javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim područjima i ekološkom mrežom potrebno je omogućiti dobivanje koncesije po povlaštenim cijenama. Riječ je o velikim investicijama za koje javne ustanove, koje su u svojoj naravi neprofitne, nemaju dovoljno raspoloživih sredstava. Mehanizam izdavanja odobrenja za posebnu uporabu pomorskog dobra bez natječaja putem odluke Vlade trenutačno postoji samo za nacionalne parkove, stroge ili posebne rezervate. Ovu mogućnost potrebno je proširiti i na druge kategorije zaštićenih područja.

​

ZAKONODAVNI  OKVIR

​

Posidonia oceanica (morska cvjetnica posidonija) strogo je zaštićena vrsta. Sukladno čl. 153. Zakona o zaštiti prirode zabranjeno je namjerno hvatanje, ubijanje i uznemiravanje strogo zaštićenih vrsta, kao i namjerno uništavanje i uklanjanje njihovih gnijezda, legla i područja razmnožavanja. Također je zabranjeno namjerno branje, rezanje, sječa, iskopavanje, sakupljanje ili uništavanje jedinki strogo zaštićenih biljaka, gljiva, lišajeva i algi iz prirode u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti. Propisane kazne za fizičku osobu su u rasponu od 7.000,00 do 30.000,00 kuna, odnosno od 25.000,00 do 200.000,00 kuna za pravnu osobu, ovisno o težini prekršaja. Zakonom o zaštiti prirode također je zabranjeno sidrenje izvan mjesta koja su za to određena prostornim planom ili drugim aktom državnog tijela nadležnog za plovidbu.

Međutim, u praksi se ove odredbe ne provode zbog težine dokazivanja povreda zakona, ograničenih nadležnosti čuvara prirode posebice na području ekološke mreže, ograničenih kapaciteta nadležnih tijela za nadzor kao i manjka svijesti o nužnosti učinkovite provedbe i ovog dijela hrvatskog zakonodavsta. Također, česta je situacija da su upravo mjesta koja su određena kao službena sidrišta također i mjesta na kojima se nalaze livade posidonije. Otežavajuća okolnost je i nepostojanje javno dostupnih  te pravno obvezujućih karti rasprostranjenosti livada posidonije. Potrebna je suradnja sektora zaštite prirode, pomorstva i prostornog planiranja kako bi se omogućila učinkovitija zaštita livada posidonije.

​

Iako su prema Zakonu o zaštite prirode javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima nadležne za upravljanje svim zaštićenim područjima, pa i onima na moru, slijedom drugih važećih zakona RH one su zapravo u praksi isključene iz upravljanja pomorskim dobrom, kao i iz uprihodovanja sredstava za zaštitu prirode iz djelatnosti koje se obavljaju na pomorskom dobru. U postupcima izdavanja koncesija na pomorskom dobru za zaštićena područja i područja ekološke mreže nužno je osigurati intergriranje i provedbu mjera zaštite prirode te formalno uključivanje javnih ustanova nadležnih za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže u ove postupke. Čuvari prirode nemaju ovlasti za kontrolu sidrenja na području ekološke mreže, no ukoliko želimo očuvati područja u kojima su livade posidonije ciljno stanište nužne su izmjene ovog dijela zakonodavstva. Koncesionari također nemaju učinkovite alate za kontrolu slobodnog sidrenja unutar i oko koncesijskih polja uređenih sidrišta.

​

Uz izmjene zakonodavnog okvira i bolje prostorno planiranje, u budućnosti će biti nužno osigurati dodatna ulaganja za jačanje kapaciteta institucija uključenih u sustav nadzora i procesuiranja ilegalnih radnji na moru kao što su čuvari prirode, lučka kapetanija, pomorska policija, inspekcija. Jačanje kapaciteta biti će nužno u broju djelatnika, njihove opremljenosti, educiranosti te međusobne umreženosti. Preklapanje nadležnosti zahtijevati će suradnju i zajedničke akcije na terenu. Zbog iznimno razvedene obale i velikog broja nautičara potrebno je promišljati o uvođenju novih tehnologija za nadzor, kao i njihove prihvatljivosti u sudskim postupcima.

​

INFORMIRANJE I EDUKACIJA

​

Nautičari su  većinom osobe koje vole more i žele ga očuvati. Značajan dio problema negativnog utjecaja sidrenja leži u njihovoj neinformiranosti  o važnosti i ugroženosti morskih cvjetnica te kako smanjiti negativan utjecaj sidrenja. Nautički turizam negativno utječe na morski ekosustav i kroz stvaranje morskog otpada i ispuštanje otpadnih voda. Potrebno je jačati svijest nautičara vezano za ove probleme, te ih informirati o rješenjima.

Tijekom ljeta na moru je prisutan vrlo veliki broj nautičara, a kapaciteti svih službi na moru su zauzeti brojnim aktivnostima. Informiranje i davanje alternativa sidrenju u  livadama posidonije mora prethoditi aktivnostima nadzora i kažnjavanja. Zbog kompleksnosti nadzora na moru, čak i uz povećanje ovlasti i kapaciteta nadležnih institucija, nemoguće je očekivati prisutnost čuvara prirode i inspektora u svakoj uvali.

​

Pozitivan primjer na Sredozemlju su Baleari (Formentera) gdje je tijekom nekoliko godina kroz edukaciju i informiranje negativan utjecaj nautičara na livade posidonije smanjen na minimum. Prevencija kroz umrežavanje, suradnju, informiranje i jednaki pristup prema svima na moru bili su ključ uspjeh, tako da je broj izdanih kazni za nepravilno sidrenje bio  minimalan.

​

Uz jačanje nadzora, prvenstveno je potrebno graditi mrežu institucija, organizacija i predstavnika lokalne zajednice koji će se uključiti u informiranje nautičara i podizanje svijesti o načinima smanjivanja utjecaja sidrenja i općenito nautičkog turizma na morski ekosustav. Nužno je provesti jake nacionalne i lokalne kampanje za podizanje svijesti o važnosti livada posidonije. Za informiranje nautičara važno je utvrditi i koristiti njihove postojeće kanale komunikacije i što više prakticirati direktnu komunikaciju.

U informiranju nautičara značajno mogu doprinijeti charter agencije, skiperi te kapetani i agenti. U nacionalni plan i program edukacije skipera potrebno je uvrstiti i okolišne teme vezane za posidoniju i sidrenje te otpad i otpadne vode s brodova. Najveći izazov biti će informiranje individualnih nautičara koji unajmljuju brodove bez skipera, a koji su na Jadranu u većini.

​

Treba imati na umu da mnogi nautičari koji posjećuju Jadran posjećuju i druge zemlje Sredozemlja. U nekima od njih već su na snazi jaki zakoni i kampanje vezano za ovu problematiku, pa je za očekivati da je i dio nautičara koji dolazi kod nas već dobro informiran. Potrebno im je dati konkretne informacije -  gdje se nalaze livade posidonije, gdje se nalaze ekološka sidrišta, kontakti za asistenciju, koje su kazne za prekršaje i sl.  Važno je stoga jačati i međunarodnu suradnju na temu očuvanja morskih cvjetnica.

​

[1] Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko-dalmatinske županije "More i krš" (2019). Studija zaštite podmorja ekološke mreže Natura 2000 na sidrištima Splitsko-dalmatinske županije. I.faza., pp. 61.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko-dalmatinske županije "More i krš" (2019). Studija zaštite podmorja ekološke mreže Natura 2000 na sidrištima Splitsko-dalmatinske županije. II.faza., pp. 196.

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko-dalmatinske županije "More i krš" (2021). Studija zaštite podmorja ekološke mreže Natura 2000 na sidrištima Splitsko-dalmatinske županije. III.faza., pp. 29.

[2] Font Gelabert, T., Rajković, Ž. & Jakl, Z. 2013. Organization and Development of Sustainable Nautical Tourism in Nature Park Lastovo Islands, Croatia, Sunce.

​

Snimka konferencije je dostupna na sljedećim poveznicama YouTube kanala.

• 9.lipnja 2022. - https://youtu.be/sQ4pDeGQ9Ok

• 10.lipnja 2022. - https://youtu.be/f1Choxj-4Ik

​